Angiofibrom
Šta je angiofibrom?
Angiofibrom je benigni tumor koji se sastoji od krvnih sudova i vezivnog tkiva, najčešće se javlja u nazofarinksu kod adolescenata. Ovaj tumor može izazvati simptome poput čestog krvarenja iz nosa i otežanog disanja.
Meka tkiva obuhvataju strukture poput mišića, kože, masnog tkiva i vezivnog tkiva, koje omogućavaju pokretljivost i stabilnost tela.
Tipovi angiofibroma
Angiofibromi mogu biti klasifikovani prema mestu na kojem nastaju, pri čemu se najčešće pojavljuju u nazofarinksu, koži, sinusima ili drugim delovima glave i vrata.
- Juvenilni nazofaringealni angiofibrom. Najčešće se javlja kod dečaka u adolescenciji, u području nazofarinksa. Ovaj tumor je često uzrok hroničnog krvarenja iz nosa i otežanog disanja.
- Kožni angiofibrom. Tumor koji se formira na koži, obično na licu, i obuhvata male, tvrde izrasline. Ove izrasline su obično benigni, ali mogu zahtevati estetsko lečenje.
- Sinusni angiofibrom. Angiofibrom koji se razvija u sinusima, često izazivajući bolove u licu i otežano disanje. Ovaj tip može biti ozbiljan ako se širi prema očnim šupljinama ili nosu.
- Ekstranasalni angiofibrom. Tumor koji se pojavljuje izvan nazofarinksa, najčešće u drugim delovima glave ili vrata. Može izazvati otoke i bolove, a ponekad zahteva hirurško uklanjanje.
Simptomi angiofibroma
Angiofibrom se najčešće manifestuje kao hronična nazalna kongestija, koja ne reaguje na standardne terapije za zapušen nos.
Pored toga, često se javlja i epistaksa, odnosno krvarenje iz nosa, koje može biti intenzivno i ponavljajuće. Kako tumor raste, može izazvati pritisak na okolne strukture, što dovodi do bola u licu, otečenosti i problema sa vidom ili sluhom.
U uznapredovalim slučajevima, može doći do vidljive asimetrije lica ili gubitka težine zbog otežanog unosa hrane.
Uzroci angiofibroma
Iako se tačan uzrok angiofibroma još istražuje, postoje indicije da hormonske promene tokom adolescencije igraju ključnu ulogu, posebno kod dečaka. Genetske predispozicije takođe mogu biti značajne, jer su zabeleženi slučajevi porodične pojave ovog tumora.
Tri glavna uzroka angiofibroma
- Pubertetski hormoni: Hormonske promene tokom adolescencije, posebno kod dečaka, mogu podstaći razvoj tumora.
- Genetske predispozicije: Mutacije ili nasledni faktori mogu povećati rizik od angiofibroma.
- Lokalni anatomski faktori: Abnormalnosti u strukturi nazofarinksa i krvnih sudova često se povezuju sa ovim stanjem.
Dijagnostikovanje angiofibroma
Proces dijagnoze angiofibroma obuhvata sledeće korake:
- Klinički pregled:
- Simptomi kao što su zapušen nos, krvarenje i problemi sa disanjem procenjuju se tokom pregleda.
- Nos i ždrelo pregledavaju se otoskopom ili endoskopom.
- Snimanja:
- CT skener (kompjuterska tomografija): Prikazuje veličinu tumora i njegovo širenje na susedne strukture.
- MR (magnetna rezonanca): Detaljno vizualizuje meka tkiva i vaskularnu mrežu tumora.
- Angiografija: Pruža informacije o dotoku krvi u tumor i koristi se za planiranje embolizacije.
- Biopsija: Ovaj postupak se izbegava zbog visokog rizika od krvarenja, jer je tumor izuzetno prokrvljen.
Obično je kombinacija kliničkog pregleda i snimanja dovoljna za potvrdu dijagnoze.
Lečenje angiofibroma
Izbor terapije za angiofibrom zavisi od veličine tumora, njegovog širenja i prisutnih simptoma. Ključne metode su:
1. Hirurška terapija:
- Najefikasniji način lečenja koji se koristi za uklanjanje tumora.
- Primarno se primenjuje kod tumora koji izazivaju tegobe ili se šire.
- Embolizacija krvnih sudova tumora se često obavlja pre operacije kako bi se smanjilo intraoperativno krvarenje.
2. Radioterapija:
- Koristi se za neoperabilne tumore ili one koji se ponovo javljaju nakon hirurške intervencije.
- Efikasna je u smanjivanju veličine tumora.
3. Posmatranje: Mali tumori bez simptoma mogu se samo nadgledati, bez potrebe za lečenjem.
4. Lekovi: U ređim slučajevima, hormonska terapija ili lekovi koji usporavaju rast tumora mogu biti opcija.
Terapija se određuje prema stadijumu bolesti, starosnoj dobi i opštem zdravlju pacijenta.
Prevencija angiofibroma
Angiofibrom je benigni tumor čiji nastanak nije u potpunosti razjašnjen, pa zbog toga specifične mere prevencije ne postoje. Ipak, sledeći saveti mogu pomoći u smanjenju rizika od komplikacija i ranom otkrivanju:
- Redovni pregledi: Adolescenti, posebno dečaci, koji imaju simptome poput čestog krvarenja iz nosa ili zapušenog nosa, treba da posete otorinolaringologa radi provere.
- Praćenje genetske predispozicije: Ukoliko postoji porodična istorija sličnih tumora ili drugih vaskularnih abnormalnosti, korisno je obaviti konsultaciju sa lekarom.
- Smanjenje povreda nosa i glave: Izbegavanje povreda u predelu nosa može pomoći u smanjenju rizika od potencijalnih problema s krvnim sudovima.
- Briga o zdravlju sinusa i nosa: Pravovremeno lečenje infekcija i upala u ovom području može doprineti očuvanju zdravlja tkiva.
Pošto je uloga genetike i hormona značajna, preventivne mere su ograničene, ali rano prepoznavanje simptoma omogućava bolju kontrolu stanja.
Cenovnik naših pregleda pogledajte ovde.